Otpis materijalne imovine

Piše: Domagoj Zaloker

 

Dugotrajna i kratkotrajna materijalna imovina se u poslovnim knjigama (bilanci) poduzetnika priznaje sve dok od korištenja te imovine poduzetnik ostvaruje buduće ekonomske koristi.

Onog trenutka kada poduzetnik procijeni da od korištenja materijalne imovine više neće ostvarivati nikakve buduće ekonomske koristi, imovina bi se trebala prestati priznavati u poslovnim knjigama, odnosno trebalo bi ju otpisati (rashodovati). Takav otpis imovine rezultira rashodima koji se priznaju u računu dobiti i gubitka poduzetnika.

O navedenome se donosi odluka, a imovina ostaje u evidenciji poduzetnika sve do njenog otuđenja (uništenja, bacanja, darovanja ili eventualno prodaje po simboličnim cijenama).

U trenutku kada poduzetnik priznaje rashode od otpisa materijalne imovine, potrebno je voditi računa o njihovom poreznom priznavanju.

 

Porezno priznavanje rashoda

 

Ako se radi o kratkotrajnoj materijalnoj imovini (zalihama sirovina i materijala, gotovim proizvodima, trgovačkoj robi i sl.), tada rashodi od otpisa nisu porezno priznati sve dok poduzetnik ne realizira tu imovinu (uništenjem, bacanjem, darovanjem ili prodajom). U godini u kojoj će se predmetna imovina realizirati, rashodi od otpisa postaju porezno priznati i poduzetnik u toj godini ima pravo na smanjenje osnovice za obračun poreza na dobit.

Ako se radi o dugotrajnoj materijalnoj imovini, rashodi od otpisa takve imovine mogu biti porezno priznati u dvije situacije. Prva - ako se radi o izvanrednom oštećenju na imovini koje se dokazuje vjerodostojnom dokumentacijom. Druga - ako rashodi od otpisa i rashodi od amortizacije u toj godini zajedno ne prelaze iznose koji bi bili utvrđeni primjenom osnovnih (ne podvostručenih) amortizacijskih stopa propisanih Zakonom o porezu na dobit. Stoga, ako u godini otpisa nije zadovoljen jedan od dva navedena uvjeta, rashodi od otpisa se tretiraju kao trajno porezno nepriznati rashodi.

 

Obračun PDV-a?

 

PDV se obračunava na isporuke dobara i usluga. Prema tome, ako nema isporuke dobara, kako ju definiraju odredba Zakona i Pravilnika o PDV-u, nema niti obračuna PDV-a. U slučaju otpisa materijalne imovine, imovina je još uvijek u vlasništvu poduzetnika, nije došlo do njene isporuke te poduzetnik (upisan u registra obveznika PDV-a) nema obvezu obračuna PDV-a.

U trenutku kada poduzetnik otuđuje tu imovinu (uništenjem, bacanjem, darovanjem ili prodajom), dolazi do isporuke, a obveza obračuna PDV-a ovisi o načinu otuđenja te o tome je li poduzetnik prilikom nabave, proizvodnje ili korištenja takve imovine koristio pravo na odbitak pretporeza u cijelosti ili djelomično.

Stoga, ako poduzetnik odluči prodati takvu imovinu uz simboličnu naknadu, dužan je izdati račun i obračunati pripadajući iznos PDV-a.

Ako poduzetnik odluči uništiti takvu imovinu, i to bez plaćanja poreza, tada je dužan ili pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan biti ovlašteni službenik Porezne uprave ili poduzetnik mora raspolagati odgovarajućom dokumentacijom nadležnih tijela ili pravnih osoba o količini i vrsti preuzetih dobara koja su dana na zbrinjavanje ili uništenje.

Ako poduzetnik odluči donirati takvu imovinu, a vrijednost te imovine prelazi iznos od 160,00 kn (bez PDV-a), te je poduzetnik prilikom nabave, proizvodnje ili korištenja imovine koristio pravo na odbitak pretporeza u cijelosti ili djelomično, dužan je prilikom doniranje imovine obračunati PDV na njenu nabavnu vrijednost, ako prilikom nabave, proizvodnje ili korištenja poduzetnik nije koristio pravo na odbitak pretporeza, tada nije dužan obračunati PDV na takvu donaciju.


< NATRAG